Bomb City - Bomba od filma!

Krajem 70-tih, u svijetu supkulturne scene pojavio se jedan novi pokret. Punk. Inspirisan žestokom punk muzikom, sa specifičnim životnim stilom, bio je klasičan udarac u oko, desnoj konzervativnoj sredini širom planeta. Do dana današnjega punk je vjerovatno najomraženiji pokret supkulturne scene. Irokez frizure, zelene i crvene, naci simboli, lanci i palice. Sve to da izazove i revoltira javnost, da potakne bunt i izazove promjene, što na učmaloj muzičkoj sceni što u društvu u cijelini.

Amarillo, Texas. Jug Amerike, krajnje je konzervativna sredina. U sklopu te i takve zajednice, Brian Deneke i njegova skupina prijatelja, uglavnom pankeri, pokušavaju živjeti svojim životnim stilom, što je sve samo ne lako. Oni za malograđansku lokalnu zajednicu predstavljaju izazov sami po sebi. Policija i državne institucije nemaju nimalo razumijevanja za ove „nakaze“ kako ih zovu. No oni su kompaktni, drže se u skupini i nekako guraju svoj život kroz muziku i druženje. Dok se ne desi veliki sukob sa lokalnom dječurlijom, sinovima viđenih građana Amarilla, redom nogometašima i mladim WASP-vcima. Ono što se bude dogodilo potresti će čitavu Ameriku i ostaviti trajne posljedice za čitavu naciju.

Snimljen po istinitom događaju, inspiriran po velikom protestu sa kraja 90-tih, film Bomb City postavlja naciji pitanje: da li je Amerika, stvarno zemlja sloboda i raznolikosti ili su to samo obične floskule, riječi koje ne znače ama baš ništa? Punk pokret je sam po sebi trn u oku tkz. odrasloj populaciji. Stariji ljudi zaziru od „čudaka“ u uskim hlačama, sa lancima i tetovažama svastike po tijelu. Parole poput „Anarhija“, ili „Uništi“ kod starijih ljudi bude nelagodu i strah od nasilja. Policija je i inače dio desnog establishmenta, a politika je na udaru punkera jednako kao i državne institucije. Pa tko bi ih volio? Tko bi se zauzeo za njih? No sasvim je drugo pitanje koliko je sistem spreman daleko ići protiv punka? Da li je zakon isti za sve, sa supkulturne scene, kao i za one koji su „normalni“?

Ovaj film ne propitkuje samo koliko smo licemjerni, kada su u pitanju oni „drugačiji“. Ovaj film skida masku sa lica Amerike kao slobodnoga društva. Društva u kojemu je žrtva upravo to. Žrtva. Ovdje se lijepo vidi da žrtva nije važna. Važno je tko je tko. Ako je „naš“ pravila nisu ista. Za sve koji misle da su u pitanju samo dvolični Amerikanci, neka se osvrnu samo malo nazad u prošlost. Nedavnu. Imat će što vidjeti.

Trivia: Nešto osobno: kada sam prevađao ovaj film, u jednom sam trenutku samo stao. Odgurnuo sam tipkovnicu i buljio u ekran. Trebalo mi je dosta vremena da mogu nastaviti dalje. Svi koji budu pogledali ovaj odličan film budu točno znali koji je to trenutak.

Ovo neka bude i preporuka za ovaj snažan film.