Fahrenheit 11/ 9 - Moore posustaje ali ne odustaje...

Odmah da razjasnim, ovo je po meni do sada najlošiji dokumentarac Michaela Moorea. Zato ovaj podnaslov. Zanimljiva je dosjetka da je za Ameriku 11/ 9 tragičan datum gotovo jednak onome od 9/11. Usporedba dolaska Trumpa na vlast s datumom rušenja Tornjeva čak i drži vodu. Više za Svijet, no za samu Ameriku. Jer, 9/11 je bila velika američka tragedija, a Svijet je iskazao sućut i tugovao sa američkim narodom, a sada taj isti američki narod „časti“ Svijet sa Trumpom.

Zbog čega je ovo najlošiji Mooreov dokumentarac do sada? Jednostavno, gorčina mu je uzela ono malo fokusa i usredotočenosti koje je ranije imao. Mooreovi kritičari oduvijek zamjeraju da on gura svoje stavove i neupitno ih servira kroz prikazane situacije u svojim dokumentarcima. Da budemo točniji ne sagledava stvari iz više kutova, već forsira ono što mu odgovara. U ovome filmu Moore ide korak dalje, te nepovezano nabacuje priloge, kao da riječ o informativnoj emisiji, a ne o cjelini, dokumentarnom filmu.

Prvo krene sa Trumpovom neočekivanom pobjedom na izborima 11/9 (ah ti brojevi) 2016 godine. Onda mrzovoljno prebaci lopticu u dvorište demokrata koji su svojom sterilnošću, glupošću i ne prepoznavanju vremena i trenutka, te praktično omogućili Trumpu da postane 45. predsjednik SAD-a.

Da je nastavio „prati“ Demokrate, bilo bi bolje no što je skrenuo priču u vlastito dvorište: Flint u Michiganu. Naime veći dio ovoga predugoga obračuna sa svim i svakim, 130 minuta, posvećen je malenoj zajednici u Flintu. Njih je republikanski guverner prisilio da piju vodu iz vodovoda zasićenu olovom, da bi svojim prijateljima priskrbio koji dolar. Ta priča je tragična i ozbiljna, no u ovome dokumentarcu, čini se kao obračun Moorea sa omraženim guvernerom, Trumpovim prijateljem Snyderom. Vodu i slučaj Flint je iskoristio da pljune i na Obamu, koji je došao u Flint i na „iznenađenje“ pravdoljubive Amerike liznuo zatrovanu vodu. S tim činom je postao Mooreov neprijatelj do groba. I dokazao da priče o njemu kao „Crnome Bushu“ i nisu tako pretjerane.

Nakon obračuna sa korumpiranim Michiganom dolazi jedan malo bolji dio, pucnjava u školi i tu je Moore (Bowling for Columbine) svoj na svome. No, zatim u zadnjem dijelu filma dolazi do uspoređivanja Trumpa sa Hitlerom, te Moore baš tu opravdava svoje kritičare, jer se metaforama služi isključivo u jednu svrhu. Dokazati da je ono što misli Moore, ono što trebaju misliti američki birači ako ne žele oživjeti Adolfa Hitlera.

Nategnuto i malo previše miš-maš svega i svačega. Nije fokusiran i zabavan kako zna biti i kako smo ga doživljavali do sada. Doduše, ima i tu vica i dobre zezancije. No gorčina i pesimizam zatiru njegov prepoznatljiv rukopis. Svejedno, ljubitelji Morea i politički istomišljenici budu pogledali Fahrenheit 11/9 i čekali neki bolji uradak. Ostali neka preskoče, neće propustiti ništa doli najlošiji uradak Michaela Moorea do sada.

Zanimljivost: Meni osobno je bilo najzanimljivije slijedeće: kako je Trump koji je na glasu kao potkapacitirani lik, fino cijeli život manipulirao liberalnim medijima. Više instiktom no nekim velikim novcem, tjerao ih je da igraju kako on svira. A oni su toliko „pametniji“ od njega? Prilog u filmu sa Gwen Stefani je pokazao koliko umišljenost intelektualaca u medijima potpomaže usponu ismijavanoga Trumpa do mjesta na kojem sada je...Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država!