Bond kroz povijest i humanizacija njegovog lika u izvedbi Daniela Craiga

Omiljenog svjetskog agenta James Bonda prvotno je stvorio britanski novinar i pisac Ian Fleming 1953. godine s romanom "Casino Royale", dok je široj svjetskoj publici postao poznat putem televizijskih i kino ekrana u jednoj od najdugovječnijih filmskih priča, koja je, s prvim Dr. No iz 1962. godine i najavljenim No Time to Die koji bi trebao izaći krajem 2020. godine, u rasponu od 58 godina, iznjedrila 27 filmova sa sedam glumaca u glavnoj ulozi. Uz fimove, 1954. godine dogodilo se i jedno manje poznato pojavljivanje Bonda na televiziji, kad ga je američki glumac Barry Nelson tumačio u jednosatnoj CBS live emisiji, preimenovan u Jimmy Bond.

Prvog Bonda (Jamesa) u filmskoj varijanti utjelovio je Sean Connery 1962. godine u Dr. No unatoč tadašnjem negodovanju Fleminga, koji ga nije smatrao dovoljno profinjenim za ulogu. Connery, tada mišićavi amaterski bodybuilder, nije imao finesu jednog engleskog šmekera, no redatelj Terence Young (Dr. No, From Russia with Love, Thunderball) bio je ustrajan u nakani preobrazbe Connerya u Bonda, učivši ga kako se odijevati i vodeći ga u elitno društvo Londona - u kasina, restorane i u društva atraktivnih žena. Već nakon prvog Bonda, uloženo se isplatilo, a Connery se pokazao kao izvrstan izbor, što je naknadno potvrdio i sam Fleming, te je do danas Connery ostao jedan od omiljenijih Bondova.
Bonda je igrao u sljedećim naslovima:

Dr. No - 1962.

From Russia with Love - 1963.

Goldfinger - 1964.

Thunderball - 1965.

You Only Live Twice - 1967.

Diamonds Are Forever - 1971.

Never Say Never Again - 1983.

Drugog Bonda jednokratno je utjelovio David Niven 1967. godine u filmu Casino Royale, koji je prije odabira Connerya za Bonda zapravo predstavljao prvotni Flemingov izbor za ulogu. Niven je imao 56 godina kad je Casino Royale snimljen te u filmu glumi Bonda koji izlazi iz mirovine kako bi se suprotstavio SMERSH-u, sovjetskoj kontraobavještajnoj agenciji.

Casino Royale je različitiji od prethodnih Bondova jer je po vokaciji satira/akcijska komedija, a ujedno je, uz Never Say Never Again iz 1983. godine, jedini koji nije službeni Bond, jer nije proizašao iz britanske produkcijske kuće "Eon Productions".

Treći Bond, također jednokratni, bio je George Lazenby, koji je agenta utjelovio 1969. godine u On Her Majesty's Secret Service. Jedini od sedam Bondova koji nije rodom ili državljanstvom s britanskog otočja (Australac), naišao je na oprečna mišljenja glede svoje interpretacije - neki su ga smatrali dosadnim i previše ukočenim, dok su pojedinci bili zadovoljni, smatrajući ga humaniziranijim Bondom u odnosu na Conneryjevog Bonda. Ipak, na nagovor agenta, koji je ulogu agenta takve vrste smatrao lošim potezom za buduću karijeru, Lazenby nije potpisao ugovor i time On Her Majesty's Secret Service ostaje jedini "njegov" Bond.

Četvrtim Bondom postao je Roger Moore, nakon što je daljne uloge Bonda odbio Connery (koji se vratio 1983. u neslužbenom Never Say Never Again). Moore je odgovarao ulozi jer je u svojim dotadašnjim ulogama, u The Saint i The Persuaders!, također glumio internacionalnog plejboja, a scenarij je njegovog Bonda učinio opuštenijim od Conneryjevog, češće je bio prisutan humor, poglavito humor na vlastiti račun, a istovremeno je zadržao džentlmenski stav kakav nalikuje Bondu. Dobro je sjeo fanovima serijala, no opći je dojam da je rangiran ispod Connerya.  Ulogu Bonda igrao je sedam puta, što je identičan broj Bondovima koje je Connery igrao.

Live and Let Die - 1973.

The Man with the Golden Gun - 1974.

The Spy Who Loved Me - 1977.

Moonraker - 1979.

For Your Eyes Only - 1981.

Octopussy - 1983.

A View to a Kill - 1985.

Sljedeći Bond, peti po redu, postao je Timothy Dalton, te je ulogu tumačio dvaput, 1987. godine, u The Living Daylights i 1989. godine, u Licence to Kill. Smatran od kritike najboljim glumcem koji je dotad glumio Bonda, Daltonov Bond se ipak nije pokazao komercijalno uspješnim. Približio se onome što će postati Craigov Bond, koji je često pokretan emocijama, no to je nešto što se nije dobro uklapalo u viziju akcijskog filma osamdesetih.

Šesti Bond 1995. godine postao je Pierce Brosnan u "GoldenEye. Izabran na temelju svoga izgleda, stava, engleskog humora i dosjetljivosti, Brosnan se pokazao Bondom kojeg je voljela i publika i kritika, a njegovi su se Bondovi pokazali komercijalno uspješnima. S Brosnanom, Bond stvara nove navike - prestaje pušiti i kako su mnogi naveli, iako i dalje u sebi ima Bondovski trademarkirani magnet za žene, postaje manji seksist.

Brosnan je Bonda utjelovio u četiri navrata:

GoldenEye - 1995.

Tomorrow Never Dies - 1997.

The World Is Not Enough - 1999.

Die Another Day - 2002.

Sedmi Bond je Daniel Craig, koji je i aktualni Bond, čiju ovogodišnju završnicu očekujemo u studenom s filmom No Time to Die. Njegov Bondovski prvijenac stigao je 2006. godine s Casino Royale koji je ujedno i označio drugačijeg Bonda koji savršeno odgovara vremenu u kojem je predstavljen publici.
Stvari ipak nisu bile toliko optimistične prije no što je prvi Craigov Bond izbačen. Iako već renomiran glumac s uzlaznom karijerom (Sylvia, Layer Cake, Munich koji su prethodili Bondu), smatran je preniskim i plavokosim što nisu karakteristike Bondovog izgleda, te fanovima i kritici nije djelovao kao istinski James Bond, što je išlo do te mjere da su pisane peticije za bojkotiranje filma. Ipak, Casino Royale je dokazao suprotno, postavši komercijalno uspješnim i najozbljnijim filmom iz dotadašnje Bond filmografije, s Craigom koji je pokupio hvalospjeve na račun portretiranja najpoznatijeg svjetskog agenta.

Craigov Bond je izuzetno detaljno napisan i osmišljen lik. Za razliku od drugih Bondova, emocije utječu na njegova djela. Senzibilan je, nalik običnim ljudima, što je, naravno, senzibilitet koji se može pripisati početku njegove karijere u MI6, ali upravo taj senzibilitet utječe na to da se po prvi put zaljubljuje, čime se približava načinima običnog čovjeka. Isto tako, zbog te "mane" u karakteru specijalnog agenta, njegov gard biva spušten i njegova sposobnost rasuđivanja umanjena.
Nakon utapanja Vesper Lynd (Casino Royale - 2006.) i neuspješnog oživljavanja, Bond ponovo pokazuje ljudsku stranu - njegov bijes čini da sljedeća misija (Quantum of Solace – 2008.) postaje osobna - što je opet nešto što si dotadašnji, hladnokrvni tajni agent ne bi dozvolio. 

U Skyfall (2012.), Bond se nalazi u svojevrsnoj melankoličkoj fazi – dane provodi kockajući, opsesivno uživajući u alkoholu i seksu. Naravno, kocka, alkohol i seks bili su dijelom Bondovog života i ranije, no ovdje je po prvi put u službi isključive autodestrukcije i ukazivanja na dodatne ljudske slabosti. 

Ipak, kroz "Skyfall", a nastavno na Spectre (2015.), Craigov Bond postaje neovisan, odlučan, pa i okrutan - protekom vremena i podsredstvom svega što mu se dogodilo jasno se distancira od Bonda iz Casino Royale.

U Craigovoj interpretaciji imali smo prilike vidjeti agenta 007 kao nikada do sada – više je krvario i češće je bio prljav i blatnjav no bilo koji prije njega – opći dojam koji je dotad stečen o Bondu je da se iz borbe izvlači neokrznut i čist. Isto tako, vidjeli smo ga zaljubljenog, povrijeđenog, bijesnog, destruktivnog i autodestruktivnog. Craigov Bond je prvi Bond koji je često ostavljao dojam običnog čovjeka, dok su prijašnji Bondovi više djelovali kao super heroji. Kompleksan lik čiju kompleksnost dodatno pospješuje činjenica da ga nalazimo u priči u kojoj ne bismo očekivali takvog, učinjen čovjekom, Craigov Bond idealan je akcijski junak 21. stoljeća.