Aftermath

Godine 2015. Arnold Schwarzenegger je privolio Darrena Aronofskya, da putem svoje producentske kuće Protozoa Pictures, ekranizira roman „478“ Španjolca Javiera Gullona. On je u svome romanu kao potku imao istinit događaj, kada su se iznad Uberlingena u Njemačkoj sudarila i srušila dva aviona.

Swarzenegger više nije u godinama kada samo tako može lemati upola mlađe gomile muškaraca. Shodno tome, bira uloge dramatskoga kapaciteta s kojima se nosi najbolje što može. Da mu to koliko toliko polazi od ruke, vidljivo je iz filma Maggie, gdje se sasvim solidno nosi sa ulogom oca koji ostaje uz svoju kćer zaraženu sa zombie virusom. U ovome filmu ključna je ipak bila uloga producenta Aronofskya koji je karijeru napravio na baš takvim, od kritike i publike cijenjenim dramama (The Wrestler, Black Swan).

Uloga oca u ovome filmu, koji se teško nosi sa gubitkom voljenih, bila je poveliki zalogaj za glumca koji ne spada u vrh umjetnika dramatike i izražajnosti. Zato se ekipa filma odlučila da taj bol i zaprečeni bijes, budu prikazani kroz duge kadrove. Tišina i muzika su tu ključne, da pomognu Swarzeneggeru, da se nosi sa težom ulogom od onih na koje je navikao. Koliko mu to pomaže, toliko i bitno usporava film, pa će većini gledatelja film biti neoprostivo spor i razvučen.

Sam film ima svoje trenutke. Roman je Ukrajinac, njemu se ljubav prema obitelji mjeri krvlju i genima. Biva osupnut i gurnut preko ruba bijesa, kada mu američki kapitalistički sustav cijelo vrijeme nastoji nadoknaditi gubitak- novcem. On traži empatiju, zato stalno nosi obiteljsku fotografiju, koju svima gura pod nos. No s druge strane nailazi na okamenjene face, koji ne razumiju njega, a ni on njih. Sve to polako vodi do ruba Romana i u pomalo patetičnom finalu dovodi do očekivanoga raspleta.

Ovaj film ne bi bio uspješan da nema solidnu glumačku ekipu: Jack (kontrolor leta), ključna figura filma, sjajni je Scoot McNairy. On je po meni najsvjetlija točka ove drame, jer ima kapacitete da vjerno prikaže užasnu bol koja ga razdire. Mada je od sustava oslobođen krivnje, on kao i obitelji žrtava teškom mukom glavinja kroz labirinte tuge i kajanja. Kristina (Maggie Grace), njegova supruga sa sjajnom mini rolom, znamo je ponajviše kao kćerku Liama Neesona u serijalu Taken. Glumci su obavili dobar posao i ovaj film je zbog njih vrijedan gledanja.

Preporuka: Pogledati film Aftermath, no ne očekujte previše. Ljubitelji adrenalina bit će možda razočarani, ljubitelji drame zadovoljni. Film nije remek djelo, no zaslužuje da se odvoji 90 minuta za njega.

Recenziju filma "Mine" pogledajte ovde: Recenzija filma „MINE“ Fabio Resinaro,Fabio Guaglione