At Close Range

Mogu klinci gledati nešto iz osamdesetih, radnje i likova unutar potpuno drugačije epohe, come on, šta si ti voleo kao (pozniji) tinejdžer npr?  Ja sam otkrivao Trifoa, obožavao Universalove horore iz 1930/'40ih, daleko od vremena rođenja mojih roditelja, kamoli mene, pa Hičkoka, ma generalno nisam mogao stići na sve projekcije u Konoteci, toliko toga me je zanimalo, a bitanga sam (pri tome i dalje voleo kung fu filmove ) zašto ne bi kakav pa još i normalni klinja gledao danas i filmove iz mnogo dalje prošlosti. Ne moraju kačiti plakate Bronsona i Prljavog Harija po zidovima  ali neće dumru od sadržaja koji ne sadrži internet, parasocijalne odnose i zakucanost u četri zida, lajkove & ine pizdarije. 

Ne sećam se mnogo filma, gledah ga pet života iza, samo toga da je tamo bilo kakvo leto, bestragija, dadoh mu tada tri od četiri zvezdice, dakle mora biti da me je nečim radio. 

Ma nije...

Film je zastario, ali jako.

Nekad dok nije bilo mobitela, u nekakvom ruralnom području gdje ti razvedeni tata poklonni auto, a ti mlad i ludo zaljubljen, uz to neodgojen, naivan i uzor su ti kriminalci...

Vrijedio je zlata.

Danas na žalost ovaj film nema publiku osim starijih koje vuče nostalgija za nekim boljim vremenima.

Volio bih da se ovaj scenarij zadrži, ali da umjesto ovoga oca bude bitcoin prevarant koji je uz to i instagram nebitnuša sa 5 miljardi sljedbenika kulta ličnosti.

Probajte slobodno, film je neloš, ali velim problem je što je negdašnji bombon prestar za osjetiti slader osim ako niste metuzalem kao ja.