Hwa-i-teu: Jeo-woo-eui mel-lo-di

Rea je na žalost napustila prevođenje pa ispravka nije bilo, ali nisu to bile samo 2-3 rečenice.

I baš je bilo kritičnih stvari, na primjer:

She almost knocked me over out there. -> Ured me je srušila pogledom.

Dodao sam resync, ispravio što sam uhvatio u polusnu, ispričavam se jer nisam imao snage za detaljnije.

A zašto nisam.

Film kombinira analizu k-pop industrije i horor sa osvetničkom utvarom.

Zanimljivo? I ja sam mislio da će biti. Na žalost sve je pitomo da pitomije ne može biti.

Agresivnog duha kojemu je učinjena nepravda za života i sad malteretira žive vidjeli smo bezbroj puta.

Netipično za korejski film, ovdje oko toga nema apsolutno nikakvih novih stvari.

Da izvučemo van samo te dijelove filma, mogli bi se zakleti da je skoro pa klon nekog drugog filma.

Analiza k-pop industrije krene super.

Ambicije i pohlepa su jače od prijateljtva, svatko je svakome konkurencija, svi žele uspjeti.

A što se ide više prema vrhu piramide, to je sve veći ološ.

Međutim tresla se brda.

Drmator "daj sise pa će bit" ne izgleda niti se ponaša kao Weinstein.

Podvale i smicalice unatoč iznešenim sumnjama su pripisane metafizici, a ne zločinima zbog nadmetanja.

Milli Vanilli praksa umjesto da je popljuvana, prikazana je kao sasvim normalna stvar.

I da, svi uključeni u k-pop industriju imaju bicikl u prtljažniku auta, ma dajte molim vas.

Da su autori bili hrabriji, ovo je mogao biti svjetski bombon.

Odlučili su se na žalost na holivudsko ziherašenje pa smo dobili mediokritet bez sočnih stvari.

Pa mislim zašto "robovlasnički" k-pop ugovori nisu niti spomenuti, ne bi da korejci šute o tome ili da cenzuriraju.

Da završim, horor koji krene od dobre ideje, a potone u prosjek.