Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!
}
Godina:
1975Žanr:
drama, misterijaTrajanje:
115 minRežija:
Peter WeirScenario:
Cliff Green, Joan LindsayGlavne uloge:
Kirsty Child > Miss Lumley
Vivean Gray > Miss McCraw
Frank Gunnell > Mr. Whitehead
Anne-Louise Lambert > Miranda
Tony Llewellyn-Jones > Tom (as Anthony Llewellyn-Jones)
Jenny Lovell > Blanche
Ingrid Mason > Rosamund
Helen Morse > Mlle. de Poitiers
Janet Murray > Juliana
Rachel Roberts > Mrs. Appleyard
Karen Robson > Irma
Christine Schuler > Edith
Jane Vallis > Marion
Jacki Weaver > Minnie
Margaret Nelson > Sara
Opis:
Na Valentinovo 1900. skupina učenica elitne djevojačke škole Appleyard iz Novog Južnog Walesa u Australiji odlazi, u pratnji dviju učiteljica, na piknik pod obližnju vulkansku stijenu Hanging Rock. Tijekom dana iz skupine se izdvajaju tri senzibilne djevojke, eterična Miranda (A.-L. Lambert), romantična Irma (K. Robson) i nježna Marion (J. Vallis), te bučna i infantilna Edith (C. Schuler). Penjući se polako prema vrhu stijene i oslobađajući se odjeće, djevojke počinju osjećati slabost i pospanost, da bi ih naposlijetku svladao umor. Međutim, u jednom se trenutku Miranda, Irma i Marion bude, te kao začarane kreću usjekom prema vrhu, ne obazirući se na povike užasnute Edith. Kad ju iznenadni nalet vjetra prekine u čitanju, za djevojkama polako kreće i stroga učiteljica McGraw (V. Gray), koju će prestrašena Edith susresti spuštajući se u podnožje. Nestanak triju djevojaka i učiteljice poput katalizatora djeluje na zbivanja u školi. Roditelji vrlo brzo počinju djevojke ispisivati s nastave, a ravnateljica, kruta gospođa Appleyard (R. Roberts), ne uspijeva smiriti duhove i posegne za čašicom. Vlastitu nemoć i frustraciju sve više iskaljuje na siročetu Sari (M. Nelson), jedinoj učenici koja nije bila na izletu, te na osjećajnoj domarki Minnie (J. Weaver) koja, kao i učiteljica de Poitiers (H. Morse), voli djevojke i želi im pomoći...
Nagrađivana drama "Piknik kod Hanging Rocka" cijenjenog Petera Weira (Galipolje, Svjedok, Obala komaraca, Zelena karta, Lice straha, Gospodar i ratnik) prvi je veliki film suvremene australske kinematografije, naslov nakon kojeg će uslijediti "Krotitelj Morant" Brucea Beresforda i "Pobješnjeli Max" Georgea Millera, djela koja će australske filmaše predstaviti u najboljem svjetlu i širom im otvoriti vrata Hollywooda. Riječ je o četvrtom Weirovom filmu (trećem dugometražnom) koji se temelji na istoimenom romanu australske spisateljice Joan Lindsay objavljenom 1967. Iako je autorica tvrdila da su opisana zbivanja slobodna obrada stvarnog događaja, naknadna istraživanja nisu potvrdila istinost te tvrdnje. Tome treba dodati da su izdavači iz prvog izdanja romana izbacili završno poglavlje koje sve razjašnjava, kao i da to posljednje poglavlje, naknadno objavljeno tek 1987. godine, nestanak djevojaka objašnjava nadnaravnim silama i posjetom izvanzemaljaca. No to ne umanjuje vrijednost Weirova filma, izuzetno tjeskobne drame o senzibilnim djevojkama uhvaćenim u žrvanj represivnog školskog sustava i strogog puritanskog odgoja. "Piknik kod Hanging Rocka" se nameće kao jedinstveno filmofilsko iskustvo dojmljive ugođajnosti koje s lakoćom, gotovo hipnotički osvaja gledatelja. Kamera Russella Boyda (za svoj rad nagrađen britanskom filmskom nagradom BAFTA i nagradom udruge britanskih filmskih snimatelja) potpomognuta glazbom Brucea Smeatona, gledatelja nizom detalja suptilno uvlači u nadrealnu priču sugestivne atmosferičnosti.
- Slično za pogledati
- Komentari (3)
Once Is Not Enough (1975)
drama, ljubavni
A young woman goes home to New York after a long stay in Europe. Her former schoolmate introduces her to the decadence of New York and she ultimately falls in love with an older man who's a stand-in...
The Last Wave (1977)
drama, misterija, fantazija, triler
Vremenske prilike u Australiji u posljednje su vrijeme vrlo hirovite, a sve je češće pogađaju iznenađujuće jake kišne oluje. U to su vrijeme odvjetnika Davida Burtona (R. Chamberlain) počele mučiti...
Gallipoli (1981)
drama, istorijski, avantura, ratni
Ratna drama o dvojici mladića koji se pridružuju australskim postrojbama na Galipolju, gdje kroz ratne strahote spoznaju svu besmislenost rata. Archibald Hamilton - Archy (Mark Lee) i Frank Dunne...
The Cars That Ate Paris (1974)
komedija, horor
Arthur Waldo (T. Camillery) i njegov brat George (R. Scully) voze se australskom provincijom u potrazi za poslom. Tijekom noći George izgubi kontrolu nad vozilom i automobil se surva s litice. Arthur...
Za komentiranje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
20.01.2022. 23:04
I od mene preporuka da se pogleda.eXtreme member
31.07.2017. 13:07
Umalo da zaboravim[TUBE]8m-6bU4x7us[/TUBE]
eXtreme member
31.07.2017. 13:02
Prelep, duboko uznemiravajuć, film mističan poput svoje teme, koji kao, verujem, ni jedan film ranije stavlja Australiju na filmsku mapu sveta, kao uostalom i mlađanog Petera Weira, ne pružajući odgovore, prepuštajući nas zagonetnom lutanju kroz fantazmagorični univerzum daleke zemlje, u suočavanju junakinja (i gledalaca) sa njom.U sam suton Viktorijanske ere, 1900. u zabitima Australije, grupa mladih dama devojačke škole, na dan Svetog Valentina odlazi na kraći izlet u podnožje obližnje naslovne Viseće stene, misterioznog kamenitog mesta u prirodi koje milionima godina nemo zuri u svoje okruženje i usputne prolaznike. Neobjašnjivi fenomeni počinju gotovo odmah, svi satovi staju tačno u podne, dok četiri devojke napuštaju grupu u podnožju Stene, pentrajući se na dotičnu. Na njoj bivaju potpuno obuzete ovim kamenim Metuzalemom. Naprasno svi (u grupi, kao i izdvojene milice) završe u misticnom snu, no ubrzo po budjenju, devojke na Steni skidaju obuću i čarape (mmmmh) i sanjivo kreću dublje u zagonetno kamenito brdo. Sa stene dotrčava tek jedna užasnuta devojka,dok njihova nastavnica, i sama izložena čudnom privlačenju Stene, odlazi po devojke ...i nikada se ne vraća. Od četiri nestale osobe, samo je jedna pronađena, danima kasnije, netaknuta, bez svesti o tome šta se uopšte dogodilo...
Gledah i director's cut verziju koja podjednako ne daje ikakve odgovore, prepuštajući nas same u tumačenju misterija filma i Viseće Stene, što je svakako i bila zamisao, čineći film čak i zagonetnijim, fantazmagoričnim, većim od objašnjenja i odgovora (što ne mora svakom prijati), izazivajući nam um i čula tokom pa i posle svoje priče. Da li je ovo standardan Weirov sudar kultura, preispitivanje britanskog prisustva u Australiji koja ih guta, ili je možda (i) priča o seksualnom budjenju mladih devojaka jedne uštogljene epohe, suočavanju viktorijanske suzdržanosti sa njima slobodnim, starim-novim svetom, da li su još uvek izgubljene u vremenu i prostoru? Možda ili pre, verovatno, sve od navedenog a možda tu ima i više tumačenja, avaj meni nedokučivih, no sam film toliko obuzima i uvlači u sebe, da sva ta pitanja i ne moraju imati, precizne ponajmanje, odgovore...muzika Georgi Zamfira, proganjajući tonovi flaute, prelepe lokacije, napet i jeziv ambijent tokom čitavog filma, sav taj kontrast, prelepe mlade devojke u sred prastare mistične prirode, pod dejstvom Stene, misteriozna delom i sama Miranda, centralni lik, poredjena sa Botičelijevim andjelom, koja je, saznajemo kasnije "znala da se neće vratiti sa izleta"...sve čini Picnic at Hanging Rock zbilja nesvakidašnjim filmskim iskustvom, i dalje jednim od onih filmova ambijenta, sa sugestivno-proždirućom atmosferom pred kojom je, verujem, nemoguće ostati ravnodusan, svideo vam se on ili ne, ostaje neponovljiv, ujedno i još jedan film koji nas eto vrlo specifično suočava sa Australijom.
Preporuka, kako god doživeli film, morate ga probati.