Naslov:
Čin smaknućaGodina:
2012Žanr:
biografski, istorijski, kriminalistički, dokumentarniTrajanje:
117 minRežija:
Joshua Oppenheimer, Christine Cynn, AnonymousGlavne uloge:
Barack Obama > Self
Jusuf Kalla > Himself - Vice President of Indonesia
Soaduon Siregar > Himself - Journalist
Haji Anif > Himself - Paramilitary Leader and Businessman
Syamsul Arifin > Himself - Governor of North Sumatra
Herman Koto > Himself - Gangster and Paramilitary Leader
Haji Marzuki > Himself - Member of North Sumatra Parliament (as Marzuki)
Anwar Congo > Himself - Executioner in 1965
Yapto Soerjosoemarno > Himself - Leader of Pancasila Youth
Ibrahim Sinik > Himself - Newspaper Publisher
Sakhyan Asmara > Himself - Deputy Minister of Youth and Sport
Safit Pardede > Himself - Local Paramilitary Leader
Adi Zulkadry > Himself - Fellow Executioner in 1965
Suryono > Himself - Anwar's Neighbor
Rahmat Shah > Himself - Member of Parliament
Opis:
Kada je vojska 1965. godine svrgnula indonezijsku vladu, Anwar Congo i njegovi pristalice, od sitnih kriminalaca koji su na crnom tržištu prodavali ulaznice za kino, postali su vođe odreda smrti. Pomogli su vojsci da ubije više od milijun navodnih komunista, Kineza, umjetnika i intelektualaca, a sve u samo godinu dana. Anwar je vlastitim rukama pogubio stotine ljudi. Ti su ubojice od tada na vlasti.
U filmu su Anwar i njegovi sljedbenici pristali ispričati svoju istinu o tim ubojstvima, ali nisu željeli sudjelovati u filmu kako bi dali svoje svjedočanstvo. Oni su željeli snimati scene poput onih iz filmova čije su ulaznice prodavali - gangsterskih filmova, vesterna i mjuzikla. Oni su napisali scenarij i sami glume u filmu, a glume svoje žrtve.
Rezultat je film koji graniči sa stvarnošću. Neobičan je to uvid u um masovnih ubojica i u korumpirani režim u kojemu kazna za zločine ne postoji.
- Slično za pogledati
- Komentari (9)
Stories We Tell (2012)
dokumentarni
In this inspired, genre-twisting new film, Oscar®-nominated writer/director Sarah Polley discovers that the truth depends on who's telling it. Polley is both filmmaker and detective as she...
Searching for Sugar Man (2012)
biografski, muzika, dokumentarni
„Potraga za Sugar Manom otkriva nevjerojatnu i dirljivu priču o Rodriguezu, američkoj rock-ikoni 1970-ih koja nikad nije postojala. Kasnih 1960-ih jednog su glazbenika u baru u Detroitu otkrila...
Yi yi (2000)
drama, ljubavni
Drama o tajvanskoj porodici koja brine o bolesnoj majci...
Exit Through the Gift Shop (2010)
istorijski, kriminalistički, komedija, dokumentarni
The story of how an eccentric French shop-keeper and amateur film-maker attempted to locate and befriend Banksy, only to have the artist turn the camera back on its owner. The film contains footage...
Za komentiranje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
07.03.2022. 10:06
Ovo je za sociologe, psihologe, psihijatre mozda i za uze strucne antropologe.Gledao sam nekoliko slicnih iz Afrike. Ne znam, ja sam dati gledao, ali nisam nikome preporucivao, osim jednog u Africi , Sijera Leone operacija Barras, kad su uzeli kao taoce patrolu RIG, u kom su ludilu bili tada, sta su zahtevali kod pregovora a do zuba naoruzani, mada bio je gradjanski rat. I da slazem se stalno se ponavlja, pa me je jedna druga situacija podsetila na dati. Nije jedini dokumentarac, ali specifican, ali ta dehumanizacija i pomracenje uma, to ne mogu da pojmim.member
06.02.2022. 21:49
Jedan od onih filmovi koji se cesto sjecam. Isto bi preporucio i naredni negovi film The Look of Silence.eXtreme member
31.08.2017. 21:07
Ne mora se ići dalekoda bi se videlo kako se sve ponavlja. Na Kosovu su na vlasti jedan stolar i kerber ispred diskoteka i kupleraja u Švajcarskoj. Da ne širim priču, obadvojica su ratni zločinci a na Kosovu se zataškala trgovina organima kao što se zataškava trgovina drogom. O teroristima koji danas deluju po Makedoniji i Siriji da ne govorim. I to sve pored najveće američke vojne baze u Evropi.Nisam vidovit pa da znam šta bi bilo od ove sirotinje i marginalaca da nije bilo bioskopa ispred kog su tapkali karte. Bilo bi kriminalaca ali ne u tolikom broju. Bioskop im je bio prozor u svet i u njemu su videli sve ono što su kasnije primenili u praksi. Njima je to bilo normalno jer nisu znali za bolje. Isto važi za dečurliju koja imitira prevače, pevaljke ili one iz velikog brata. Šta sve mogu naći na internetu mogu samo da sanjam mada je i to Hercog objasnio u dokumentarcu Lo and Behold, Reveries of the Connected World (2016) koji nisam gledao. Razlog ne navodim jer ne želim da dobijem etiketu žicaroša.
Podseti me ovo na scenu iz Taksiste kad De Niro izvodi devojku u bioskop. Ni on nije znao za bolje pa je izveo u porno bioskop jer je za njega to bilo normalno.
Dokumentarac je dobro osmišljen i još bolje realizovan, toliko dobro da izgleda kao da ga je Hercog uradio.