Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

}

Climax - Od eksplicitnog seksa do epilepsije

Gaspar Noé je baš provokativan reditelj. Njegov prethodni film Love mnoge je zbunio mnoštvom scena eksplicitnog seksa, postavši neka vrsta kultnog. U ovom, snimljenom tri godine kasnije, iako se potrudio da ponovo šokira pristupom, Noé kao da je ostao nedorečen, ma na koji način pokušate da ga svrstate.

I dok je Love potrajao dobrih 135 minuta, ovaj se zaustavio na "skromnih" 97, mada, iskreno, mogao je da traje i otprilike 45, dok finalnih, recimo, 20-tak slobodno može da se kandiduje za dobijanje epiteta "izazivač epilepsije" zbog načina na koji je snimljen...

U tom prvom delu filma pratimo žurku u nekoj staroj zgradi, najverovatnije skladištu, na kojoj su se okupilo 20-tak mladih plesača, odabranih da predstavljaju Francusku na turneji po SAD. Ima tu raznih egzotičnih likova, koji u međusobnim razgovorima upoznaju i gledaoce sa svojim "psihama". Njihova "gazdarica" - "vrhovna denserica", inače samohrana majka, svoje malo dete dovodi na finalnu žurku. I, zaista, njihov ples je opčinjavajući, ritam divalj i sve ide u podnošljivom tonu dok se ne pronese glas da je u sangriju koju svi piju stavljen LSD. Tada nastaje divljačko ponašanja i nestaju civilizacijske inhibicije, potisnuti strahovi i strasti isplivavaju na videlo, što će rezultirati tragičnim događajima...

Međutim, uprkos nekim finim asocijacijama (kao na primer, na samom početku kad neko na televizoru gleda video-snimke predstavljanja densera, dok se oko TV-aparata nalaze omoti nekih klasika horor knjiga i filmova), što film duže traje, a sve se manje zavodljivo pleše, atmosfera zapada u apatiju usled pomanjkanja smisla za ono što se dešava pred vašim očima, da bi kulminiralo već pomenutim finalom u kome imate utisak da se nalazite u škiljavoj atmosferi "crvenih fenjera", a ne u nečemu što može da se gleda bez osećaja mučnine.

Godine 1969. Sydney Pollack režirao je čuveni vanvremenski They Shoot Horses, Don't They?. Ovo je moglo da bude savremeno viđenje slične problematike, oštra kritika nekih besmislenih društvenih arogancija, ali, ipak, preovladava utisak da je Gaspar pre svega napravio još jedan "ekscentričan" film, a ne nešto što će se dugo pominjati i po društvenoj angažovanosti...

 

  • Komentari (8)

Za komentiranje morate biti prijavljeni!

  • 16.08.2021. 15:45
    Izvrstan! Ko i uvijek totalno različit od drugih! Što se tiče potonjih komentara, imam osjećaj da je puno gledatelja 'zgađeno' što se likovi u filmu ne poklapaju s njihovim etičkim kodeksom, tako da preporučam svima koji gledaju da budu potpuno otvoreni jer Noe svoju kinematografiju temelji na šoku i iskustvu, a ne razrađenom scenariju.
  • Stole Haringa
    eXtreme member
    03.03.2019. 02:04

      Odgledao nekako Klimaks koji je nastavak Gasparovog sunovrata. Ljubav i Klimaks su filmovi koji me podsećaju na kontejner u koji je dotični istovario svoje ftustracije, želje i pozdrave.

      Reditelj iz filma Ljubav nije ništa drugo nego njegov nedosanjani i materijalizovani alter ego. Dotični je genije, strašni baja cica mace što osvaja na kog narcisoidni Noje masturbrira. Klimaks je nešto sasvim drugo, podseća me na podsetnik starog džankija koji je u mladosti konzumirao sve što mu je palo pod ruku. Preostale su mu samo uspomene i kriza koja ga primorava da reciklira samoga sebe. Rezultat je žalostan, infantilan i iritantan film u kom ne znam ko je gori, stari i istrošeni Noje ili očajna gluma ljudi koje je njihova profesija preporučila dotičnom.
  • amir.mira
    member
    30.01.2019. 19:12
    savršenoj koreografiji i plesu, s početka filma, baš sam se obradovao, usledio je neočekivani klimaks, koji mi nije dozvolio da odgedam film do kraja. totalni promašaj, da je imao kvalitetnijeg scenaristu film ne bi imao premca, šteta...
;

{{message}}

{{item.title}}