BAC Nord - Razbijači Sjevernog geta

Razlika između američkih i europskih filmova, malo gdje je toliko vidljiva kao na Netflixu. Pošto je Netflix globalni stream igrač, puno filmova i serija je dislocirano iz USA. I dobro da je tako. Barem imate iluziju da gledate nešto što se može dogoditi ili se već događa. Tako se i ovaj francuski akcić diči s pričom zasnovanom na istinitim događajima. Film u domovini Francuskoj ima i drugačiji naslov od amerikaniziranog The Stronghold, BAC Nord - "Jedinica za posebne namjene Sjever". Iliti Razbijači kako im tepaju kolege i šefovi, a štampa i javnost ih pogrdno nazivaju, izjednačavajući ih s bagrom koja vlada predgrađima.

Marseille je grad kojim vladaju bande dilera. Svaki geto ima svoje gospodare rata, te su suvereni u svojim betonskim tvrđavama. Imaju i straže, pa policajci, ma koliko prekaljeni bili, ne mogu ući na njihov teritorij. Vođu tročlanog tima, specijalaca u civilu, Grega Cervu – Gilles Lellouche, to naprosto izluđuje. Najmlađi član tima, atleta Antoine - Francois Civin, međutim ima doušnicu koja im servira dnevne doze uhićenja sa stopostotnom sigurnošću. Mali dileri, preprodavači i narkići, svakodnevno su žrtve uhićenja Grega i njegova tima. No kad god požele ući u sjeverni dio Marsiellea, gdje vladaju pravi igrači, bivaju zaustavljeni na ulazu. Počesto poniženi, nadjačani, povlače se podvijena repa. Taman kad im dozlogrdi hvatanje sitnih dilera, na internetu osvane mučan video. Šefovi neke arapske bande, tuku i muče nekoga dilera koji im se zamjerio. Preko tri milijuna pregleda natjera Prefekta da traži hitnu raciju i hapšenja u zloglasnom Sjevernom getu.

Za Grega i ekipu to je trenutak ultimativnog uzbuđenja i slave. Vrata geta i policijskog raja im budu otvorena ako uspiju doći do pravodobne informacije. No cijena je ovoga puta adekvatna nagradi. Doušnica traži pet kg trave i hašiša, za vrijednu i po život opasnu informaciju. Greg, Antoine i Yass, imaju priliku razbiti najveću dilersku bandu u Sjevernom sektoru. No, to bude imalo i svoju cijenu...

Kao i svaki europski film BAC Nord teži autentičnosti. Na stranu to, da li je i kojoj mjeri zasnovan na istinitim događajima, s drugim imenima jasno, vidljivo je da teži realizmu. Gdje Ameri pucaju, francuski policajci vrište i prijete. U nekim scenama imate i po 30-tak dugih cijevi, koje služe za zastrašivanje, uz neizmjernu galamu i prijetnje, a nitko se ne usudi proliti krv. Cijelim generacijama odraslima na američkim policijskim filmovima, gdje se puca, pa tek onda pita tko si, ovo je nevjerojatno i pomalo nevjerodostojno. Mada je ovo stvarnosti puno bliže, no američke masovne pucačine. No stvarnost je mnogo puta i opovrgla moje upravo napisane riječi.

Da li vam film koji ima nasilja gotovo u svakom kadru, a mrtvih gotovo da i nema, odgovara? To budete sami zaključili. Ono što sam ja zaključio je da je film dobar, zbog toga što je tema filma nešto posve drugo. No, to vam ne mogu i neću reći, jer bi to bio čisti spojler. Kada bih vam rekao što je stvarna tema filma, mogao bih pisati još 800 redaka o tome, no eto, ne smijem i neću odati o čemu se u filmu u stvari radi.

Autori filma su supružnici – režiser Cedric Jimenez i njegova supruga zadužena za scenarij, Audrey Diwan (HHhH, La French). Stvarno iskusna ekipa, koja je film odradila izvrsno, zanatski. Kamera – Laurent Tangy je dinamična, kako takav film i zaslužuje. Soundtrack je odličan, prepun starih i novih hitova. Što se soundtracka tiče, nezaboravna je scena kada trojac uhiti klinju dilera, koji psuje kao pijani kočijaš. No kada mu Yass, koji je suvozač promijeni radio-stanicu, pusti neku francusku punk-rap stvar, cijela ekipa pjeva i luduje po gradu. Ima tih sitnih zadovoljstava po cijelom filmu, sitnica u kojima uživate. Do samoga kraja filma, onda više ne uživate, bar većina od vas, navikla na sasvim drugačija razrješenja priče. Osim toga, ne znam da li sam vas krivo naveo sinopsisom, da je ovaj film neki francuski Serbuan maut, ili bar Shorta. Ako jesam, pogriješio sam, ništa od toga. Ovo nije akcijski spektakl, mada je dinamičan i kao što rekoh s kamerom koja naglašava jurnjave i adrenalin. No nema spektakularnih tučnjava i pucnjava, tipičnih za akcijske policijske hitove, gdje nekolicina policajaca preživljava na teritoriju bandi. Isto tako, bande su poprilično bezlične, svi su maskirani i svi su redom bezimeni. Kao u Assault on Precinct 13, koji je ipak akcijski tsunami za ovaj francuski thriller.

No, neka vas to ne obeshrabri, jer ne zaboravite, ovaj film iznenada u fokus gura jednu sasvim drugu stvar. Pogledajte pa budete znali. A da li se isplati pogledati? Mislim da se isplati. Nije nikakvo remek-djelo, no taj štih autentičnosti, s načinom na koji je snimljen, s odličnom glumačkom ekipom, definitivno se isplati odvojiti 105 minuta.

Trivia: Film je trebao biti snimljen u Castellanesu, zloglasnom dijelu Marseillea. No, na kraju nije sniman na toj lokaciji, što zbog lošeg publiciteta, što sigurnosnih razloga. Uglavnom, tko voli sve unaprijed znati, događaji koji su temelj filma odigrali su se 2012 u Marseilleu.