Squid Game - Igra smrti

Ako je ikoja serija podigla prašinu početkom jeseni, onda je to svakako Netflixov neočekivani korejski hit - Ojing-eo geim.  Zašto neočekivani? Pa priča stoji napisana još od 2008 godone. Autor i režiser serije Hwang Dong-hyuk godinama nije našao nikoga tko bi uložio sredstva u ekranizaciju naoko jednostavne priče. Priče o financijski uništenim običnim građanima mega grada Seoula, koji igraju igru koja im može donijeti 46 milijardi wona. Ili smrt...

Seong Gi-hun je samo jedan od 35 milijuna stanovnika Seoula koji je zapao u goleme dugove. U njegovom slučaju problem leži u kocki, a Seong Gi je jebivjetar. Voli popiti i neodgovoran je, zbog čega ga je napustila supruga s malenom kćerkicom. Jednog dana Seonga u metrou kontaktira stranac i daje mu broj mobitela koji može nazvati, želi li sudjelovati u igri koja mu može donijeti bogatstvo. Ako pobijedi.

Seong Gi-hun se drogiran budi na poligonu zabačenog, pustog otočića, s još 455 drugih očajnika. Svi oni kreću u seriju od šest igara, po uzoru na popularne korejske dječje igrice. No oni koji padnu u igri nemaju drugu šansu. Ne postoji restart. Ako ispadneš-mrtav si. Već u prvoj igrici, žmure, ispadne polovica sudionika. Mrtva tijela odnose radnici-vojnici obučeni u roza kombinezone sa žičanim maskama na licu.

Naš junak se zbliži s nekim natjecateljima, štoviše, jedan od njih je njegov bivši prijatelj iz kvarta, koji je završio management pa pronevjerio velik novac. Ima tu svakakvih likova. Od potpuno brutalnog, istetoviranog kriminalca, do amoralne drolje. Sve je njih povukla želja za zgrtanjem bogatstva. Problem je kako preživjeti? Izdaje, sklapanje saveza i veliki obrati. To vas čeka ako odlučite pogledati ovu devetodijelnu korejsku uspješnicu.

Zašto se podigao toliki hype oko serije koja u principu nije nešto novo, neočekivano i nikad viđeno? Kao i uvijek odgovor je u poklapanju nekoliko važnih elemenata. Prvo i osnovno je uvijek priča. Dobra priča može ako treba pokriti i slabiji casting i nedostatak novca. Ovdje to nije ni trebalo, jer su u igru uletjela i solidna sredstva koje je Netflix uložio u sklopu strategije širenja na istočna tržišta. A korejsko tržište je financijski zanimljivo za globalne stream igrače. S time ide i odlična, fenomenalna glumačka ekipa. Od mega popularnoga , u Koreji jasno, Lee Jung-jae koji tumači glavnu ulogu, simpatičnog Seong Gi-huna, do Heo Sung-tae, koji igra nasilnog gangstera Jang Deok-sua. Četvrti i vrlo bitni faktor u popularnosti ove serije je vizualni identitet. Od La Casa de Papel još nisam vidio seriju koja bi tako savršeno koristila vizualne elemente kao Ojing-eo geim. Čega se prvo sjetite kod La Casa de Papel? Kombinezoni s maskom Dalija? Ovdje u biti bude isto. Gotovo svaka scena ima vojnike-radnike u roze kombinezonima, s maskama, žičanima mrežicama. Osim toga dodan je i snažan vizualni mark u obliku geometrijskih znakova na kacigama: kvadrat, krug i trokut. On označava rangove vojnika/radnika. A svaki klinjo koji je sate i sate provodio na PlayStationu zna o čemu se tu radi. Vizualni dojam još je pojačan jer su scene uglavnom masovne. Uz gomile ljudi i vojnika, na poligonima koji su genijalno dizajnirani, ritam serije diže i primjerena muzika. Udar na čula je tu, no priča je ipak najvažnija. Kroz devet epizoda, imamo vremena pobliže upoznati skupinicu igrača, za koju možemo i navijati. Radi lakše empatije, kreator Hwang Dong-hyuk je već od druge epizode igrače natjerao u skupine, u timski rad. Kada padne noć i pogase se svijetla u dvorani za spavanje, slijedi lov na slabije članove skupine. Kao u prirodi, predatori u noćnoj tmini ubijaju slabije članove grupe i time sebi osiguravaju veći novac ako uspiju izdržati do kraja.

No, pravi majstorski potez genijalni Hwang Dong-hyuk povuče u šestoj epizodi. Natjera igrače iz istog tima na međusobni dvoboj. Jedan mora umrijeti u igri pikulama. Tada se u igru uvedu i dramatski elementi, jer dobrice moraju odlučiti, život ili smrt? Novac ili napuštanje krvavog poligona praznih ruku?

Od te šeste epizode pa do kraja intenzitet serije neprekidno raste. To je još jedan veliki plus za seriju. Serije uglavnom nakon nekog vremena dosade, pa tako puno ljudi radije gledaju filmove. Ovdje nećete imati tih problema, rasplet je jednako uzbudljivi kao i zaplet. Serija nema praznog hoda. Obrati, izdaje i savezi rastu kako serija ide kraju. Tempo je veoma snažan, no dramatski krešendo je zaista odlično tempiran.

Uz glavnu radnju imate i podradnju jer je u skupinu vojnika ubačen i policajac koji traži brata. Kako se bliži kraj, morate se zapitati da li je sav taj novac bio svega toga vrijedan? I niste jedini, isto to  pitanje muči i neke sudionike. Neki od nazovimo ih finalista, ne vide svrhu novca kada u pitanju dođe izbor ja ili on. Drugi, opet idu do kraja. Baš kao i u stvarnom životu. Cijeli taj krvavi pir, može se gledati kao metafora ljudske žudnje za novcem. Zato se i nije teško identificirati sa Ojing-eo geim serijom. Koliko god da tematika može izgledati naoko kao nasilna fantazija, itekako se mogu povući paralele s  životnom realnošću.

Moje preporuke Vam zacijelo ni ne trebaju. Ovo je serija o kojoj se priča. No, ako Vam je stalo do moga mišljenja- nemojte je propustiti. Zadovoljava sve kriterije za više nego dobru zabavu.

Trivia: Izdvojio sam dvije brojke kao zanimljivost. Prva je broj mobitela s kartice za navlačenje očajnika u igru. Broj je navodno stvaran,a vlasnik broja u Koreji je nazivan preko tisuću puta dnevno od naivnih gledatelja koji su valjda mislili da je Ojing-eo geim reality- show?

Koliko je 46 milijardi wona? Približno- 38 i pol milijuna dolara...